Blog

Hrvatska moderna umjetnost podrazumijeva umjetničku produkciju u Republici Hrvatskoj u 20. stoljeću. Do kraja Prvoga svjetskog rata, u Hrvatskoj traje paralelizam likovnih zbivanja i pluralizam stilova, ali izostaju sva ona avangardna kretanja iz zapadne Europe i Rusije. Tako su najveća djela toga vremena još uvijek u duhu umjetnosti 19. st. U likovnim umjetnostima moderna se javila potkraj XIX. st. Njezini pristaše zagovarali su individualizam, subjektivnost i novi senzibilitet. Pojmu moderne najbliži su simbolizam i secesija.  Simbolizam označava umjetnički pokret 19. stoljeća a po svojim glavnim osobinama blizak je romantizmu te se želio se odvojiti od naturalizma i realizma, unošenjem nesvjesnog i duhovnog, dok secesija unosi elegantnu profinjenost zakrivljenih i ornamentalnost plošnih linija. Početci moderne vezani su za izložbu Prvoga hrvatskog salona, što ga je 1898. organiziralo Društvo hrvatskih umjetnika s V. Bukovcem na čelu. Hrvatskoj suvremenoj umjetnosti pridonijeli su slikari M. Berber, D. Cvek Jordan, F. Kovačević, B. Čikoš-Sesija, Edo Murtić, Dimitrije Popovic i kipari R. Frangeš-Mihanović i I. Meštrović. Grupa mladih slikara školovanih u Münchenu u prvom desetljeću XX. st. (J. Račić, M. Kraljević, V. Becić i O. Herman) nastojala je u modernu unijeti francuske utjecaje (impresionizam). Arhitekt V. Kovačić u programskome se tekstu »Moderna arhitektura« zauzimao za individualnu kreativnost izraslu iz sinteze tradicije i modernosti.